
Slovenske dionice ostvarile su izvrsne prinose u proteklom desetljeću. Indeks SBITOP porastao je za otprilike 310 posto od 2016., isključujući dividende.
Trgovanje na
Ljubljanskoj burzi također je ojačalo, s godišnjim prometom koji je
porastao s 330 milijuna eura u 2023. na 835 milijuna eura u 2025. Ako
interes investitora nastavi rasti, a ponuda dostupnih dionica ostane
ograničena, moglo bi se postaviti pitanje hoće li slovensko tržište moći
pratiti rastuću potražnju. Slovensko tržište dionica ima važnu osobitost. U mnogim najvećim
tvrtkama država i institucionalni investitori drže velike vlasničke
udjele kojima se uglavnom ne trguje. U slučaju Luke Koper, država, SSH,
KAD i Općina Koper zajedno drže otprilike 70 posto dionica, dok u
slučaju Zavarovalnice Triglav, ZPIZ i SSH drže više od 60 posto. Stvarni
broj dostupnih dionica stoga je znatno niži nego što sugerira tržišna
kapitalizacija tvrtki. Veći broj dioničara Interes za slovenskim dionicama odražava se i u broju dioničara. Ove
godine ukupan broj dioničara u osam najvećih domaćih tvrtki uvrštenih na
burzu povećao se za otprilike 10.200, odnosno 9,3 posto. Najizraženiji
rast je kod NLB-a, gdje se broj dioničara povećao za gotovo 50 posto, s
5.940 na 8.889. Krka ima otprilike 2.500 dioničara više, Petrol 1.700,
Luka Koper 1.260, a Triglav gotovo tisuću. Podaci uključuju i pravne
osobe i skrbničke račune, ali ukazuju na raspršenost vlasništva. Zbog ograničenog slobodnog opticaja, slovensko tržište dionica
relativno je osjetljivo na promjene u potražnji. Čak i male kupnje mogu
značajno pomicati cijene, a isto vrijedi i za veće prodaje. Održavatelji
likvidnosti, koji olakšavaju trgovanje redovitim ponudama za kupnju i
prodaju te programima otkupa dionica gdje su ekonomski opravdani, mogli
bi doprinijeti boljoj likvidnosti. Ove mjere ne zamjenjuju potrebu za
većim slobodnim opticajem, ali mogu doprinijeti urednijem trgovanju. INR bi mogao privući novi kapital Individualni investicijski računi (INR) mogli bi privući novi
kapital. Slovenska kućanstva imaju više od 30 milijardi eura ušteđevine
na bankovnim računima. Kad bi se samo postotak tih sredstava dodijelio
slovenskim dionicama, to bi značilo otprilike 300 milijuna eura dodatne
potražnje. Da biste stekli osjećaj razmjera: ovaj iznos odgovara
otprilike 44 posto redovnog prometa dionicama u 2025. godini, odnosno 91
posto ukupnog prometa na burzi u 2023. godini. Iako nove kupnje nisu
izravno usporedive s prometom na burzi, usporedba pokazuje koliki
utjecaj čak i mala promjena navika štednje može imati na relativno malo
slovensko tržište dionica. Veliki dio bogatstva slovenskih kućanstava i dalje je vezan uz
nekretnine. Prodajom, nasljeđivanjem i preraspodjelom obiteljske
imovine, dio tog kapitala mogao bi se preseliti na burzu. Domaće tvrtke
poput Krke, NLB-a, Petrola i Triglava imaju prednost što su dobro
poznate slovenskim ulagačima. Strani ulagači također su zainteresirani za vlasništvo slovenskih
tvrtki. Hrvatski mirovinski fondovi već su važni dioničari slovenskih
tvrtki. Mirovinski fond PBZ Croatia Osiguranje povećao je svoj udio u
Zavarovalnici Triglav na oko 8,5 posto do sredine ove godine. Za
usporedbu, slovenski mali ulagači držali su ukupno oko 14,5 posto
Triglava na kraju 2025. Jedan hrvatski mirovinski fond stoga već ima
više od polovice udjela svih slovenskih malih ulagača zajedno. Hrvatska se također priprema za uvođenje individualnih investicijskih
računa, što se očekuje u siječnju 2027. Planirani limiti depozita
znatno su veći nego u Sloveniji, a očekuje se da će računi omogućiti i
ulaganja u strane dionice. To postavlja pitanje hoće li hrvatska
kućanstva u budućnosti nastaviti povećavati svoje vlasništvo nad
slovenskim tvrtkama, dok će veliki dio slovenskih ušteđevina ostati na
bankovnim računima i nekretninama. Hoće li Slovenci kupovati dionice
domaćih tvrtki ili će to za nas učiniti naši susjedi? Ponuda dionica premala S rastućim interesom ulagača, ostaje pitanje hoće li se i ponuda
dionica dovoljno brzo povećati. U posljednjem desetljeću dobili smo nove
kotacije, uključujući NLB i Equinox, dok su se neke tvrtke, poput
Gorenja, povukle s burze. Petrol, Cinkarna Celje i Salus olakšali su
podjelu dionica manjim ulagačima za kupnju, ali to nije povećalo udio
dionica u slobodnom optjecaju. Kako bismo razvili domaće tržište
kapitala, stoga nam je prije svega potrebno više dostupnih dionica, nove
tvrtke uvrštene na burzu te niži troškovi i manje administrativnih
prepreka za ulagače. Država bi mogla odigrati važnu ulogu postupnim ponudom manjeg dijela
svojih dionica u tvrtkama poput Luke Koper i Zavarovalnice Triglav širem
krugu ulagača, posebno domaćim kućanstvima. To bi povećalo slobodni
optjecaj dionica i poboljšalo likvidnost na Ljubljanskoj burzi, uz
zadržavanje strateške kontrole. Uspješne slovenske tvrtke koje nisu
uvrštene na burzu također predstavljaju priliku. Uvrštavanjem dionica
stekle bi nove mogućnosti financiranja razvoja i dodatne investicijske
mogućnosti za investitore. Dobri poslovni rezultati i dividende mogu i dalje podržavati
slovenske dionice. Međutim, ako potražnja raste brže od ponude, cijene
mogu sve više odstupati od poslovnih rezultata tvrtki, čime se
povećavaju rizici za nove investitore. Slovenija je počela poticati
ljude na ulaganje na tržištu kapitala. Sada mora osigurati veću ponudu
dionica. U suprotnom ćemo uglavnom stvarati više kupaca za iste dionice,
a ne veće i razvijenije tržište kapitala.